Istrian shorted Hair


Istarski psići poznati su u svojoj rodnoj Istri, poluotoku koji je uglavnom okupiran u Hrvatskoj, po svojim lovnim sposobnostima i revnosnom stavu.  One su jedna od najstarijih pasmina goniča s Balkana s opsežnom, iako uglavnom nedokumentiranom, poviješću u regiji.  Istarski kratkodlaki goniči stoljećima su korišteni za lov na lisice i zečeve.  Njihova tehnika lova je melodičnija - neki bi mogli reći i bučna - od drugih pasmina.  Poznati su po tome što željno jure za svojim kamenolomom dok neprestano laju kako bi lovcu dali do znanja gdje se nalaze.

 Većina istarskih kratkodlakih goniča i dalje su radni psi, a oni koji su se preselili u više domaće okruženje nisu daleko od svojih radnih rođaka.  Kao takvi, ne prilagođavaju se stanovanju i svojim lajanjem nećete postati popularni među susjedima.  Idealno okruženje za istarskog kratkodlakog goniča bila bi kuća s puno vanjskih pristupa i vježbanja.  Iako se mogu istrenirati da dijele svoj prostor s drugim vrstama, njihov lovački instinkt čini gonjenje mačaka vrlo primamljivim.

Prastari zapisi o pasminama pasa nedostaju pa je teško točno odrediti kada se istarski kratkodlaki gonič pojavio kao posebna pasmina.  Ostali hrvatski lovački psi, poput slavnog dalmatinskog, nastali su kao zasebne pasmine u 17. stoljeću.  Moguće je da je istarski psić stariji i od toga jer freska naslikana 1497. godine prikazuje psa sličnog izgleda.  Pronađeni su daljnji književni spomeni koji se protežu kroz stoljeća u prilog teoriji da je istarski gonič najstarija pasmina goniča na Balkanu.

 Istarski kratkodlaki gonič je lovački pas koji se prvenstveno koristio za lov na lisice i zečeve, iako su se ponekad koristili za lov na divlje svinje i ptice, poput prepelica i fazana.  Austro-ugarski pukovnik F. B. Laska opisao ih je kao životinje s “bezgraničnom upornošću i velikom strašću za lovom”.  Bili su vrlo poslušni i odani što ih čini izvrsnim lovačkim psima.

 Godine 1924. osnovana je matična knjiga koja sadrži loze pasa koji se smatraju istarskim kratkodlakim goničima.  To je korišteno za održavanje pasmine sve dok Fédération Cynologique Internationale (FCI) nije priznala pasminu 1949. godine. Objavom prvog standarda pasmine 1973. godine, istarski kratkodlaki gonič postigao je priznanje u zemljama izvan Hrvatske.  Iako je pasmina još uvijek rijedak u inozemstvu, istarski kratkodlaki gonič još uvijek se u Hrvatskoj često drži u lovu.

Appearance 

Istarski kratkodlaki gonič je pas srednje veličine, visok u grebenu 50 cm i težak oko 18 kg.  Njihov izgled je tipičan za druge lovačke goniče.  Glava je široka i ravna na vrhu s trokutastim ušima koje vise do tik ispod čeljusti.  Oni su dobro mišićava pasmina, snažnih nogu.  Dlaka im je kratka i sastoji se od tvrdih dlaka, a ne od dlaka.  Dlaka im je uglavnom bijela s narančastim mrljama.  Opseg narančastih mrlja varira između pojedinaca, a neki psi imaju mrlje samo na ušima i obrazima, dok će drugi imati opsežne mrlje duž tijela i stražnjih nogu.

More info about this article's visit 🌐www.dogzone.com

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Flag of Croatia 🇭🇷

Image
The Croatian flag 🇭🇷 has undergone numerous changes that followed the political events in the country. After the establishment of the socialist Croatia in 1949, Pan-Slavic tricolor (blue, white, red) was chosen as the official flag together with the Yugoslav guerrilla star in the middle. After gaining the independence in 1991, the star was replaced with coat of arms of the country and a crown was later added in order to distinguish the flag from the Ustasha flag. The flag and the coat of arms have great importance for Croatians. Checkered shield of the coat of arms represents the Croatian nation and five small crests represent Croatian provinces - Old Croatia from the left, Dubrovnik, Dalmatia, Istria, and Slavonia. History The flag combines the colours of the flags of the Kingdom of Croatia (red and white), the Kingdom of Slavonia (blue and white) and partially of the Kingdom ...
Read more

Montenegro During 1913 to 1918

Image
By Radoslav Raspopović Montenegro faced World War I militarily exhausted, economically worn out, and with a multitude of political, economic and social issues. The unfavorable climate in the country was further aggravated by a decline in the country’s international reputation due to events that took place during the First Balkan War, specifically the vast number of casualties and significant material damage caused in the Siege of Scutari, but also by the unresolved issue of its union with Serbia. Although an analysis of the events that took place during the First World War covers a well-known period of time, the political and military activities of the country in the period leading up to the capitulation of the Montenegrin army were significantly different in nature and importance, with the King and the government leaving the country in 1916 and carrying out their exclusively diplomatic activities under the new circumstances t...
Read more

Trpimir I of Croatia

Image
Trpimir I., hrvatski knez, vladao približno od 845. do 864. Ne zna se je li bio nasljednik svojeg prethodnika Mislava ili je na prijestolje došao izborom. On je prvi vladar koji se nazivao knezom (ili vojvodom) Hrvata (Chroatorum dux). Svoje je sjedište imao na Klisu i u Bijaćima kraj Trogira, a možda i u Kninu. Splitskoga nadbiskupa Petra nazivao je kumom pa se može pretpostaviti da se krstio kao odrasla osoba. Svoju naklonost kršćanstvu pokazao je gradnjom samostana u Rižinicama podno Klisa, gdje su benediktinci trebali moliti za spas njegove duše (o čem govori i ulomak kamenoga natpisa s njegovim imenom, nađen u Rižinicama). Moguće je da je za njegove vladavine bio podignut i samostan sv. Bartola na Kapitulu kraj Knina, pa mu se može pripisati dovođenje benediktinaca u Hrvatsku (možda iz Beneventa). Iskazujući novu vjeru, hodočastio je u Cividale, gdje su se on i njegov sin Petar dali upisati u Čedadsko evanđelje. Na svojem je dvoru 846–848. primio i znamenitoga benedikt...
Read more